Kreposti su stalno i čvrsto raspoloženje činiti dobro. Dijele se na stožerne (ljudske kreposti) i bogoslovne kreposti.
Stožerne kreposti su: razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Nazivaju se stožerne jer se oko njih svrstavaju sve ostale ljudske kreposti kao oko svoga stožera.
Razboritost je krepost koja nam pomaže da u svakoj prigodi raspoznajemo i biramo ono što je dobro te to dobro postižemo prikladnim sredstvima.
Pravednost je krepost koja se očituje u našoj čvrstoj volji da Bogu i bližnjemu damo ono što im pripada.
Jakost je krepost koja u poteškoćama osigurava čvrstoću u životnim teškoćama i ustrajnost u traženju dobra.
Umjerenost je krepost koja obuzdava naše prevelike tjelesne užitke i potiče nas na umjereno korištenje materijalnih dobara.
Bogoslovne kreposti su: vjera, ufanje i ljubav. Nazivaju se bogoslovne jer imaju svoj izvor u Bogu koji ih dariva čovjeku.
Vjera je bogoslovna krepost po kojoj vjerujemo u Boga, u sve što nam je Bog objavio i što nam Crkva predlaže vjerovati.
Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za vječnim životom kao svojom konačnom srećom.
Ljubav je bogoslovna krepost kojom Boga ljubimo iznad svega i radi njega samoga, a svoga bližnjega kao samoga sebe iz ljubavi prema Bogu
Cilj duhovnoga rasta u krepostima jest postati slični Isusu Kristu kako bi On postao središte našega života.