Riječ sakramenat latinskog je porijekla, a znači »sveta stvar«, »sveta tajna« (hrv. se prevodi s »otajstvo«, »Svetotajstvo«). U kršćanskom se jeziku tom riječju najčešće označuje sedam sakramenata Crkve: krst (krštenje), potvrda (krizma), euharistija (misa, pričest), pomirenje (ispovijed, pokora), bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba. Crkva vjeruje da ovi sakramenti potječu od Isusa Krista. U njima nas, po nekom vanjskom znaku, Bog dariva svojom posvetnom milošću ili »bogosinstvom«. — U svakom je sakramentu osobito uočljiv vanjski znak povezan s riječju. Tako je za krst značajno polijevanje ili uronjavanje u vodu, uz riječi: »Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.« Vanjski se znak u teologiji zove »tvar« ili »materija«, a riječi se zovu »oblik« ili »formula«. Oboje je potrebno za sakramenat. U euharistiji je npr. tvar kruh i vino, a oblik su riječi: »Ovo je tijelo moje« i »Ovo je krv moja«. U potvrdi je tvar polaganje biskupovih ruku uz pomazanje krizmenim uljem, a oblik tvore riječi: »Primi pečat dara Duha Svetoga.«