Riječ »apostol« grčkog je porijekla i znači »poslanik«. Isus je na početku svoga naučavanja izabrao dvanaest učenika koje je prozvao apostolima (usp. Mk 3,14-19). Samim njihovim brojem Isus je označio da osniva novu zajednicu vjernika, Crkvu, kao novi Izrael (izraelski se narod sastojao od dvanaest plemena). Stoga se apostoli u Novom zavjetu često nazivaju naprosto Dvanaestorica. Njihova su imena: Petar, koji se prije zvao Šimun, i njegov brat Andrija; braća Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi; zatim Filip, Bartolomej, Toma, Matej, Jakov Alfejev, Juda Tadej, Šimun Kananejac i Juda Iškariotski (koji će izdati Isusa, pa je na njegovo mjesto izabran Matija) — Isus je apostolima povjerio poslanje da navijeste svijetu njegovo Evanđelje (usp. Mt 28, 18-20) i nastave njegovo spasiteljsko djelo po svojim nasljednicima do kraja svijeta. U Novom se zavjetu poslije i drugi nazivaju »apostolima« a najveći među njima jest apostol Pavao. On se u Crkvi od najranijih vremena spominje i časti odmah uz sv. Petra koji je bio glavar apostolski. — Apostolsko poslanje i vlast postoji danas u Crkvi napose u zboru biskupa na čelu s papom, koji je nasljednik sv. Petra i Kristov namjesnik.
Kategorija: A
ANĐELI
Anđeli — Duhovna bića preko kojih djeluje Bog; Božji »dvorjanici« (usp. Job 1,6). U Post 22,11 — 21 i Izl 3,2 sl »anđeo Gospodnji« istovjetan je s Jahvom. I u Novom zavjetu Božja se djela navješćuju, prate, izvode i podupiru preko anđela (npr. Lk 1-2: Otk), ali se i zabacuje pretjerano štovanje anđela (Kol 2,18): oni su samo sluge (Otk 19,10: 22,9). Krist je daleko iznad njih (Heb 1,5). Sedam anđela predaja naziva »arkanđelima«. Prikazivanje anđela (npr. slike) ne odgovara biblijskim opisima.