Biskup (od grčke riječi »episkopos« = nadglednik) nosilac je najglavnije službe u Crkvi, on je na čelu mjesne Crkve ili biskupije. On ima puninu sakramenta svetoga reda, samo on može zaređivati druge biskupe, svećenike (prezbitere) i đakone. On je odgovoran za propovijedanje Evanđelja na svome teritoriju, za liturgiju i sakramente, za crkvenu disciplinu, za unapređivanje i čuvanje nepokvarenog poklada vjere, za promicanje rasta svih vjernika u svetosti i ljubavi. Na čelu jedne mjesne Crkve samo je jedan biskup. Takav se biskup također naziva mjesni ordinarij. Biskupi koji nisu na čelu jedne biskupije nazivaju se posvećenim biskupima. — Više biskupija tvore metropoliju, kojoj je na čelu nadbiskup — metropolita. Biskupi su nasljednici apostola. Prvi među svim biskupima, koji ima primat (= prvenstvo) časti i vlasti, jest rimski biskup, kao nasljednik apostolskog prvaka sv. Petra; zovemo ga papom.
Autor: spirit
GOSPODIN
Gospodin — hebr. »Adonaj«, grčki »Kyrios« — dolazi često u Starom zavjetu kao zamjena za vlastito Božje ime »Jahve«. Tim se imenom istodobno izražava duboko poštovanje i povjerenje. — Apostoli i prvi kršćani, osobito nakon Isusova uskrsnuća, prepoznaju u Isusu Sina Božjega. Stoga i njemu daju naslov Gospodin, Kyrios čime mu pridaju božansko dostojanstvo, klanjanje i poštovanje te izražavaju svoje povjerenje i predanost. Stoga i danas kršćani rado oslovljavaju Isusa punim naslovom: Gospodin Isus Krist.
ĐAKON
Riječ je grčkog porijekla; izvorno znači »sluga«, »služitelj«. Đakoni su već u prvoj Crkvi dobivali posebno poslanje »polaganjem ruku« (u kršćanskoj im je zajednici povjeravana posebna briga za siromašne i za naviještanje Evanđelja, bili su pomoćnici biskupu, i dr.). — Đakoni su danas, uz biskupe i prezbitere (svećenike), nosioci sakramenta svetog reda. Oni se tim sakramentom posvećuju za pomoć biskupu i prezbiterima u »službi riječi«, u »službi oltara« i u »službi ljubavi«.